U potrazi za izgubljenom Istinom

četvrtak, 31.03.2005.

Hologramski svemir-drugi.dio

Jedan od Einsteinovih temeljnih principa — gregorijanska bajalica fizike — kaže da ništa ne može premašiti brzinu svjetlosti. Kad biste je poslali brzinom svjetlosti vašoj bi poruci trebalo pet milijuna godina da prijeđe udaljenost koju svjetlo prijeđe za pet milijuna godina. Albert Einstein je 1935. godine zajedno s još dvojicom kolega objavio znanstveni rad u kojem je bilo istaknuto da je unatoč tome što dokazi pokazuju da se nešto očigledno kreće brzinama većim od brzine svjetlosti, takvo kretanje prema matematičkim postavkama nemoguće. Paradoks. I tako su to nazvali (i još nazivaju) Einstein-Podolsky-Rosenovim paradoksom (EPR).

Danski fizičar Niels Bohr istaknuo je da Einstein, Podolsky i Rosen u svojim pretpostavkama o česticama koje se proučavaju čine osnovnu pogrešku. Pretpostavljali su, rekao je Bohr, da su čestice stvari, da su razdvojene jedne od drugih, da svaka postoji nezavisno. Sto ako su, upitao je Bohr, dvije čestice — premda razdvojene milijune kilometara — zapravo dio iste stvari, još uvijek samo dvije komponente izvorne rascijepljene čestice, i po njihovu shvaćanju uopće nisu razdvojene? A što ako to znači da stoga, budući da su obje dijelom jedne cjeline, kad utječemo na jednu istovremeno utječemo i na drugu?

Kako su ponovljeni eksperimenti pokazali da je Bohr vjerojatno imao pravo, njegovo tumačenje Einsteinove matematike i njegove napomene postale su poznate kao Kopenhagensko tumačenje, a fenomen koji je opisao kao fenomen non-lokaliteta. Sad ga mnogi smatraju temeljnim principom u kvantnoj fizici... premda implicira da su vrijeme i prostor mnogo drukčiji no što smo dosad o njima razmišljali. Više su zamisao u nekom univerzalnom umu nego fizička stvarnost u nekoj univerzalnoj stvarnosti.

Nedavno je Rupert Sheldrake istaknuo da se čini da se životinje često ponašaju u maniri non-lokaliteta. Kad je 30-tih godina dvadesetog stoljeća određeni broj ptica u Engleskoj naučio kako otvarati čepove na bocama s mlijekom koje su mljekari ostavljali ispred kuća, odjednom su to znale ptice širom Europe. Brzina kojom se to znanje proširilo poništava mogućnost da je jedna ptica učila drugu... a Engleski kanal predstavljao je dodatnu barijeru, budući da se nije radilo o pticama selicama, nego ptičicama manjima od vrapca.
Nova fizika implicira da svijest priziva svemir u postojanje te da svijest nije ograničena na jedno mjesto.
Jedno od tumačenja je da je svemir napravljen od svijesti... i ničega drugog.

Taj fenomen trenutačnog dijeljenja udaljenog znanja, koji Sheldrake naziva morfnom rezonancijom, implicira da se i ljudi mogu ponašati analogno Einsteinovim i Bohrovim subatomskim česticama. Kad dovoljan broj ljudi nauči nešto novo, odjednom dolazi do pomaka, rezonancije u ljudskom morfnom polju i svi znaju taj novi podatak. Postoje nebrojeni primjeri za to, od brzine kojom šale putuju zemljom do toga kako se kulture mijenjaju bez očite organizacije.

Thom Hartmann
- 21:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Hologramski svemir

Znanost je, u pravom smislu riječi, tek nedavno otkrila ono čemu su mudri ljudi oduvijek i cijelo vrijeme poučavali.
Uzmite, na primjer, obični elektron. Kad je bio otkriven smatralo ga se sićušnom česticom što kruži oko jezgre atoma, koja se pak sastoji od protona i neutrona. Činilo se da su putanje elektrona oko atomske jezgre organizirane u ljuske, a najčešće ih se uspoređivalo s modelom sunčevog sustava s elektronima-planetima koji kruže oko jezgre-sunca.
Dokaz toga nađen je kad su deForest i ostali naučili kako zagrijati žicu ('katodu') da proizvedu oblak elektrona, a zatim su upotrijebili pozitivan električni naboj da ih oblikuju u snop (zraku) i u nešto ga upere. Treperavu sliku na ekranu vašeg televizora stvara snop elektrona/čestica koje udaraju u atome fosfora na unutrašnjoj strani ekrana, izazivajući njihov sjaj. To je katodna cijev.
Tada su jednog dana znanstvenici pokušali poslati snop elektrona kroz metalnu ploču s 2 proreza, postavljenu ispred stakla premazanogfosforom. Ono što se dogodilo šokiralo ih je, a svijet fizike preokre-nulo na glavu.
Ako su elektroni čestice, snop se trebao rasipati kroz dva proreza i oblikovati dvije uredne ravne mrlje na fosforu, baš kao da se radi o brzim zrncima pijeska. Umjesto toga, elektroni su prešli iz čestica u valove, prošli kroz proreze na način kako bi prošla svjetlost ili zvuk, proizvevši uzorak preklapajućih kružnica, kao kad bacite dva kamenčića u vodu.
"To je nemoguće!" viknuo je znanstveni svijet... sve dok isti rezultat nije postignut desetak puta u desetak laboratorija na desetak različitih načina.
Ono što je još zanimljivije, daljnja su proučavanja pokazala da u slučaju kad mogu 'birati' hoće li se ponašati kao čestice ili kao valovi, elektroni uvijek odaberu biti valovi... osim ako ih netko ne gleda, u kom se slučaju odmah počnu ponašati kao čestice. Bez promatrača elektroni (i sve drugo, kako saznajemo) postoje samo kao matematička mogućnost, potencijal, baš kao što je kolut filma u vašem mjesnom kinu "potencijalna filmska stvarnost". Samo kad ih netko gleda — netko živ — elektroni iziđu iz svoje limenke s kolutom filma i na filmskom se platnu naše stvarnosti prikažu kao čestice.
Što je na neki način slično priči o kralju Midi, koji je poželio da se sve što dotakne pretvori u zlato. Fizičari u današnje vrijeme vjeruju da se na sličan način sve što pogledamo pretvara u stvarnost (premda, za razliku od Midinog zlata, naša se 'stvarnost' čim skrenemo pogled opet rastapa u mogućnost). U jednoj od najboljih knjiga na tu temu, napisanoj za laike, Hologramski svemir (The Holographic Universe), autor Michael Talbot citira fizičara Nicka Herberta i njegovu izjavu da ga je ta spoznaja natjerala da o svemu iza sebe misli kao o "radikalno neodređenoj kvantnoj juhi u neprestanom pokretu" koja se pretvara u fizičku stvarnost čim se on okrene i pogleda je, tako brzo da se to doima trenutačnim.
- 11:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ličnost

Između našeg tijela i naše duše nalazi se Ličnost, međutim, ona je više vezana za tijelo, nego što je za dušu. Ono “Ja,” – kojeg svakodnevno pominjemo, odgovara našoj Ličnosti, koja je takođe poznata i po određenom tj. našem imenu.



Moderan čovjek vodi više računa o svom izgledu nego o svom biću jer, kako smo već rekli, on sebe poistovjećuje sa svojom Ličnošću koja je više vezana za njegovo tijelo, dok svog bića, u većini slučajeva, on nije ni svjestan.



Sada se postavlja pitanje - kako mi uopšte možemo postati svjesni te svoje Ličnosti, odnosno, spoznati je? Ono što je sigurno, mi nju osjećamo u sebi a svjesni smo i njenih želja, stavova, akcija itd. ali ipak je nismo u stanju potpuno predstaviti samima sebi.

Kada razmišljamo o sebi kao o pametnim, ponosnim, šarmantnim, mi pri tome formiramo u sebi jednu sliku našeg lica i tijela, obučenog ovako ili onako,…ali to su, opet, samo reflekcije naše Ličnosti, ali ne i ona sama. Međutim, ako stvarno želimo da upoznamo svoju ličnost, onda moramo zaroniti malo dublje u same sebe.

Introspekcija je jedina metoda pomoću koje možemo otkriti istinsko lice naše ličnosti.



Uz pomoć introspekcije otkrićemo kako unutar nas postoji nešto kao jedna mala ‘nebula’ (rus. - ‘klobuk’). Evidentno je da taj klobuk ima sposobnost za doživljavanje, osjećanje, razmišljanje i djelovanje. Uz pomoć jedne stalne unutrašnje opservacije, primjetićemo i to kako je ta ‘nebula’ pokretljiva, te je tako ponekad možemo naći u predjelu glave, a nekada u solarnom pleksusu, kao i u predjelu srca. U slučajevima velikog straha, ona može da siđe i u donji dio nogu; a nakon što se taj strah povuće, ona se obično vraća u područje gornjeg dijela glave, te onda za čovjeka, u takvim slučajevima, kažemo kako je on “došao sebi”.



Naša Ličnost je vezana za naše tijelo mnogo više nego što mi to sami sebi želimo priznati. Tako je dovoljno samo da nas nešto zaboli, pa da se ostavimo svih naših uzvišenih osjećanja ljubavi ili ideja o rješavanju svjetskih problema.



Postoji i jedna određena mentalna vježba uz pomoć koje čovjek može ‘baciti pogled’ na svoju Ličnost. Da bi se tome pristupilo, bitno je biti u stanju zauzeti pravilnu pozu, koja je poznata u ezoterici i kao ‘poza mudraca.’ Radi se o tome da čovjek treba sjesti na neku tvrdu podlogu visine 25 - 35cm, prekrstiti noge (desnu preko lijeve), staviti ruke na koljena (sa dlanovima prema dolje), ramena prirodno poviti prema nazad a glavu, vrat i kičmu dovesti u ravnu liniju, koja mora biti vertikalna. Ponekad može potrajati i par mjeseci dok čovjek ne uspije da zauzme pravilnu pozu. Po pravilu, trebalo bi početi sa nekih 2 - 3 minute vježbe svako jutro, prije doručka a onda to vrijeme postepeno produžavati. Indikacija da je čovjek uspio da zauzme pravilnu pozu je da kada provede u njoj 15 minuta, osjeća se odmornim kao da je neprekidno spavao nekoliko sati, bilo u koje doba dana da je ta vježba izvedena.

Oči u početku treba držati zatvorene a disanje uskladiti harmonično u jednom ritmu, tako da udisaj traje u toku od 4 otkucaja srca, zatim se dah zadrži u toku 4 otkucaja srca a onda se zrak izdiše, takođe tokom 4 otkucaja srca.

(Ove vježbe se ne preporučuju ukoliko čovjek pati od prehlade ili neke druge bolesti)



Prvi osjećaj te ‘nebule’ dolazi za vrijeme treće faze, odnosno, izdisanja, gdje se ona osjeti kako prelazi preko grkljana i onda na dole, preko grudne žljezde. Nakon toga čovjek bi trebao biti u stanju da je osjeti od glave pa do srca, i iza njega. Osjetiti tu nebulu unutar sebe ujedno predstavlja i prvi korak.



Na mentalnom planu, ova nebula neprestano razmišlja, osjeća djeluje i stalno se mijenja. Prvi utisak koji stićemo o njoj, to je da ona izgleda kao jedna amorfna masa slična oblaku, međutim, taj utisak je lažan. Ličnost je jedan organizam koji kao takav ima svoju građu, koju mi ne možemo da vidimo jer smo u svakodnevnom životu zaokupljeni vanjskim događanjima i reakcijama koje ta događanja prouzrokuju u nama.



Već prije smo naglasili da uz pomoć introspekcije možemo utvrditi kako se u nama nalaze tri tačke mentalnog života koje su predstavljene sa tri centra, koji ne predstavljaju nikakve organe u našem tijelu, nego samo centre gravitacije te tri struje, koje vladaju našim mentalnim životom.

Tako npr. motorni centar aktivno učestvuje u svakom fizičkom ili mentalnom kretanju, odnosno, procesu. Kada naše misli prouzrokuju određeno kretanje unutar nas, motorni centar je taj koji je tu prisutan i koji reguliše tu aktivnost. Tako npr. ukoliko je naš intelektualni centar nešto otkrio, to se odmah prenosi do motornog centra, aktivnostima motornog centra, a odatle onda do emocionalnog centra, gdje to prouzrokuje određene reakcije. Prenos ovih impulsa može da se odvija i nekim drugim redoslijedom.

Znači: misao – emocija – kretanje (akcija)

Ovo nam pokazuje kako tri mentalna centra koji obrazuju njenu strukturu i regulišu i izražavaju život naše Ličnosti, ni u kom slučaju nisu autonomni.



Daljom introspekcijom ustanovićemo kako je svaki od ova tri centra podijeljen na dva dijela: pozitivni i negativni. Oni normalno stalno zajednički učestvuju u svakoj akciji, jer se tu radi samo o jednoj različitoj polarizaciji koja je slična onoj koju nalazimo kod parnih organa ili ekstremiteta, koji dupliciraju istu funkciju ili učestvuju u istom poslu i u isto vrijeme, kao npr. ruke ili noge.



Ova podjela tih centara na dva polariteta omogućava da se ostvare uslovi za poređenje: kako bi se mogle uzeti u obzir obe strane određenog problema koji im je prezentiran. Tako, bukvalno rečeno, pozitivni dio svakog od ovih centara gleda u ‘glavu’ određenog problema a negativni u ‘rep’. Onda taj centar, kao jedna cjelina, iz tih impresija stvara jednu određenu sintezu i izvlači zaključke, koji su posljedica konstatacija donesenih od strane obadva dijela.



To se, recimo, događa kod svake kritičke analize. To znači, da sami pojmovi pozitivno-negativno u ovom slučaju nemaju nikakvu konotaciju u smislu dobro-loše, tj. oni ne označavaju vrijednosti, nego samo predstavljaju dva različita naboja, kao što ih nalazimo i kod svih elementarnih čestica.



Ako uzmemo za primjer motorni centar, tu možemo vidjeti kako su ovi dijelovi nedjeljivi jedan od drugog, kako po svojoj strukturi tako i po svom djelovanju. Sa određenom rezervom, moglo bi se reći da pozitivna strana motornog centra odgovara jednom skupu svih instinktivnih aktivnosti psiho-fizičkog organizma čovjeka, dok negativni dio odgovara njegovim motornim funkcijama. Drugim riječima rečeno, motorni centar je glavni upravitelj našeg tijela, u pravom smislu te riječi. On ekvilibrira energije koje skuplja uz pomoć svog pozitivnog dijela sa onima koje se troše od strane njegovog negativnog dijela.

Istu ovakvu simetriju – ove polaritete – nalazimo i kod druga dva centra.



Konstruktivne i kreativne ideje rađaju se u pozitivnom dijelu intelektualnog centra, a njegov negativni dio je onaj koji te ideje evaluira ili koji im “uzima mjeru,” da se tako izrazimo. Na osnovu tog svog funkcionalnog polariteta, intelektualni centar, kao jedna cjelina, u stanju je da - prosuđuje.



Isto tako je i sa emocionalnim centrom. Djelovanje njegovog negativnog dijela suprotstavljeno je djelovanju njegovog pozitivnog dijela što ga istovremeno upotpunjuje, odnosno, što tom centru omogućava da razlikuje ono što je prihvatljivo od onoga što nije.



Znači, svaki od ova tri centra podijeljen je na dva dijela, na pozitivni i negativni dio. Njihova podjela se nastavlja dalje u smislu da je i svaki od ovih dijelova dalje podijeljen na još tri sektora.









Tako u svakoj polovini ova tri centra nalazimo po jedan sektor koji posjeduje sve karakteristike tog centra u njegovom čistom stanju. U intelektualnom centru nalaze se sektori koji su čisto intelektualni – pozitivni i negativni; u emocionalnom centru sektori koji su čisto emocionalni – pozitivni i negativni; u motornom centru sektori koji su čisto motorni – pozitivni i negativni.



Osim ovih čistih sektora, tu nalazimo i sektore koji su predstavnici drugih centara. Tako, na kraju, imamo sljedeće ustrojstvo:



Intelektualni Centar (pozitivni dio)



1. čisti intelektualni

2. emocionalno-intelektualni

3. motorno-intelektualni



Intelektualni Centar (negativni dio)



1. čisti intelektualni

2. emocionalno-intelektualni

3. motorno-intelektualni





Emocionalni Centar (pozitivni dio)



1. čisti emocionalni

2. emocionalno-intelektualni

3. emocionalno-motorni



Emocionalni Centar (negativni dio)



1. čisti emocionalni

2. emocionalno intelektualni

3. emocionalno-motorni



Motorni Centar (pozitivni dio)



1. čisti instiktivni

2. instiktivno-intelektualni

3. instiktivno-emocionalni



Motorni Centar (negativni dio)



1. čisti motorni

2. motorno-intelektualni

3. motorno-emocioanalni





Tako strukturu naše Ličnosti formira ukupno 18 sektora. Zahvaljujući jednom ovakvom ustrojstvu, ni jedan od ovih centara ne može da djeluje na jedan potpuno autonoman način (naravno, ukoliko izuzmemo patološke slučajeve.)

Tako, uz pomoć ovih sektora koji predstavljaju druge centre, cijeli sistem radi kao jedna skladna cjelina. Ovaj sistem možda izgleda prilično kompleksno, međutim, on kao takav zadovoljava naše potrebe i omogućava nam da percipiramo sve psiho-fizičke elemente ovog univerzuma, da reagujemo na impulse koje smo primili i da izvodimo određene kompleksne operacije.



~***~



Tako na osnovu ove studije građe ljudske Ličnosti, i ljude takođe možemo podijeliti na tri glavna tipa:



- čovjek 1 – je onaj čiji mentalni gravitacioni centar obitava u motornom centru

- čovjek 2 – je onaj čiji je gravitacioni centar situiran u emocionalnom centru

- čovjek 3 – je onaj čiji se gravitacioni centar nalazi u intelektualnom centru



Ovo su tri fundamnetalna tipa čovjeka koji važe za cijelo čovječanstvo na ovoj planeti, bez izuzetka. Većina ljudi se rađa i umire kao jedan od ova tri tipa čovjeka.



Postoje i vrste čovjeka koje su superiornije u odnosu na ove tri vrste, međutim, one se ne stiću samim rođenjem. Da bi čovjek dostigao jedan viši nivo, on mora da ulaže jedan veliki i stalni trud, u skladu sa pravilima koja su u ezoterici već milenijumima zacrtana.



[Ovdje se aludira na ono šta je Isus mislio kada je rekao - “čovjek se mora ponovo roditi” tj. osvajanje tog višeg nivoa bića analogno je “ponovnom rođenju.”]







Vanjski čovjek ima tri ‘Ja,’ a to su: ‘Ja’ tijela (fizičko), ‘Ja’ Ličnosti (mentalno) i potencijalno istinsko ‘Ja’ (duhovno).



Teoretski, istinsko Ja bi trebalo preuzeti odgovornost za upravljanjem cijelim sistemom (sjetimo se one “kočije” !!)



Međutim, još od “Adamovog izgnanstva iz raja,” istinsko ‘Ja’ je odgurnuto u pozadinu svijesti, kojom sada dominira mentalno ‘Ja’ Ličnosti. Kako smo već prije rekli, to ‘Ja’ Ličnosti nema integriteta, stalno se mijenja a stoga se i eratično ponaša. Tako se često događa i to da ‘Ja’ tijela nameće svoje prohtjeve mentalnom ‘Ja’ Ličnosti, kojem bi se normalno ono trebalo povinovati. Jedan od najčešćih primjera šta se onda događa je taj, kada jedan partner vara drugog, upuštajući se u razne seksualne veze, koje u sebi ne sadrže nikakve duhovne komponente.

- 09:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 30.03.2005.

~***~

Pitanje bića je u jednoj tijesnoj vezi sa problemom moći. Već smo indicirali to da čovjek koji nema ništa u sebi, do jedno nestalno i promjenjivo ‘Ja,’ ne može nikada imati neki kontinuitet u svom razmišljanju i ponašanju. To je i razlog zašto on nije u stanju da – djeluje (dela).



Vezu između znanja i razumijevaja, već smo prethodno razmotrili, a sada je bitno uspostaviti odnos između pojmova: znanje i - znanje s praktičnom primjenom (fr. savoir-faire)



Moramo razumjeti da ne postoji mogućnost za jedan direktan prelazak od znanja u - znanje s praktičnom primjenom. Naše promašene pokušaje da učinimo nešto mi često ‘objašnjavamo’ nedostatkom volje a to nije tačno. Ono što nama fali u takvim slučajevima nije ni volja, niti nedovoljna želja da nešto ostvarimo, nego se tu radi o jednom nedostatku bića, koje bi nam omogućilo da, kao prvo, razumijemo znanje koje smo stekli, a onda tako i zadobijemo moć koja bi nam onda omogućila pristup ka znanju s praktičnom primjenom.



Tako u jednoj pasivnoj formi imamo:



znanje – biće – razumijevanje



a u aktivnoj:



biće – razumijevanje – znanje s praktičnom primjenom



Kako smo već rekli, sticanje znanja je relativno lagano, međutim, sticanje bića je nešto što je relativno mnogo teže.



A upravo biće je ono što nas vodi ka razumijevanju, a odatle i prema – znanju s praktičnom primjenom.



- 10:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

~***~

Što je čovjek sigurniji u sebe, bez obzira na sve činjenice, što je on više zadovoljan samim sobom, toliko će on dublje i tonuti u apsurdnosti i protivriječnostima, istovremeno smatrajući svoje želje i iluzije jednom realnošću.

Da bi čovjek uopšte krenuo u potragu, on prvo mora da prođe kroz jednu seriju, kako bankrotstava njegove Ličnosti, tako i kolapsa njegovog morala. On sve to mora sam sebi da prizna i prihvati, bez pokušavanja da krpi bilo šta. Tek onda će on biti u stanju da nađe dovoljno razloga da počne s radom na samom sebi i tek tada će on steći dovoljno snage da to izvede. I to važi za sviju.



[Kroz koliko muke i patnje će čovjek proći prilikom svega ovoga, uveliko zavisi i od toga koliko je posla, u ovom smislu, napravio u nekom od svojih ‘prethodnih’ života.]



Mi smo svi manje više ‘uzurpirani.’ Čovjek ima tendenciju da samog sebe smatra važnim uprkos mnogim činjenicama koje ukazuju suprotno. Takvo jedno mišljenje o samom sebi posljedica je određenih nedostataka u našem sistemu prosuđivanja. Mi smo svi, u stvari, u jednom te istom čamcu. Iako su ljudi na prvi pogled različiti, algebarska suma njegovih vrlina i mana ista je kod svakog čovjeka. Da razbijemo odmah i svaku iluziju, tu se radi o jednoj sumi koja je veoma mala, skoro zanemarljiva, pa čak ona još ima i tendenciju da se kreće u pravcu nule, odnosno, - Smrti.



Ono što ezoterika očekuje od čovjeka koji je proučava, to je da on stvori jedno jedinstvo od tog ‘zanemarljivo malog.’





[Većina nas koji se nađemo na samom početku ovog posla s ezoteričke tačke gledišta, još uvijek se smatra - “bolesnim” ili “mrtvim.” (“Oni koji su cjelokupni, ne trebaju doktore, njih trebaju samo oni koji su bolesni.” “Pustite mrtve da sahrane mrtve.”)]

- 10:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

~***~

Da bi se objasnio problem čovjekovog objedinjavanja samog sebe, polazeći pritom praktično ni od čega, bitno je razjasniti pojam samog bića.

Radi se o jednoj, da se alhemičarskim riječnikom izrazimo, - transmutaciji, tj. transformaciji naše faktične egzistencija, čija vrijednost leži samo u jednom potencijalu, - u stvarnu egzistenciju. To se ostvaruje kroz realizaciju tog potencijala. Tu se radi o jednom progresivnom uzdizanju nivoa našeg bića.

Taj posao mora da se radi u nekoliko faza, prema jednom određenom programu.



Postoje četiri različita nivoa bića, što je u skladu sa četiri nivoa svijesti: jedan viši nivo bića i tri niža.



Isto kao i u slučaju svijesti, viši nivo bića počiva, odnosno, oslanja se na niže nivoe. Najniži nivoi pripadaju svakom živom biću i oni se protežu kroz jedan široki dijapazon vrijednosti. Tako neke životinje, kao npr. neki razvijeniji sisari, mogu da dosegnu do sljedećeg višeg nivoa, koji pripada ljudima.

Treći nivo bića, koji odgovara svijesti istinskog ‘Ja,’ je nivo koji pripada ezoterički razvijenom čovjeku, koji se opravdano naziva – živim. Tu se radi o ljudima koji su zadobili svoje stalno i stabilno Ja.

Na kraju, četvrti nivo odgovara perfektnom ili kompletnom čovjeku – onome koji je stigao uz pomoć svog ezoteričnog razvoja do samog vrha evolucije koji je ostvarljiv u uslovima koji vladaju na ovoj planeti.

- 10:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

~***~

U modernom životu čovjek rijetko kad uspije da ostvari kontakt sa svojim istinskim ‘Ja.’ Tako se čovjek ni ne ponaša u skladu sa sviješću istinskog ‘Ja,’ nego u skladu sa njegovom budnom sviješću koja pripada - ‘Ja’ - njegove Ličnosti.



Mi se stalno identificiramo sa malim ‘Ja,’ naše Ličnosti, ili bolje rečeno sa jednom grupom tih malih ‘Ja’, naše Ličnosti, tako da ti mali ‘Ja’, koji čine našu Ličnost odlućuju u nama nešto, a onda djeluju u skladu s tim šta su odlučili. Često se događa i da se onda jedna druga grupa tih malih ‘Ja’ u nama usprotivi onome što je odlučila i učinila prva grupa, pa nam se u momentima čini kako smo u nekim situacijama toliko pogrešno postupili, kao da to “nismo bili mi,” pogotovo ako smo “impulsivno” reagovali na “prvu loptu” i “bez razmišljanja.”

Neki onda požale, te kad je već kasno, kažu: “nisam samog sebe mogao/la prepoznati.”



Postoji jedan veliki procjep između onoga što čovjek podrazumjeva pod samim sobom, kad kaže: - Ja, i njegovog stvarnog, istinskog bića. Ostvarenje nivoa svijesti našeg istinskog ‘Ja,’ za većinu nas ostaje samo u domenu mogućnosti i nade. Tako se čovjek samo može pretvarati kako posjeduje nešto što u suštini ne posjeduje, a ukoliko bi to stvarno htjeo postići, onda bi on morao da uradi mnogo svjesnog i savjesnog posla na samom sebi.

- 10:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Svijest

Prema Tradiciji, postoje 4 nivoa svijesti:



- Apsolutna Svijest

- Svijest istinskog Ja

- Budna svijest

- Podsvijest



Ako krenemo odozdo, podsvijest je vrsta svijesti koju ima svako živo biće i ona ne zavisi od njegove inteligencije ili kulturnog nivoa. Podsvijest neprekidno radi i nikada ne spava. Ona reguliše sve procese koji se odigravaju u našem organizmu i bilježi sve što se zbiva s nama.



Budna svijest je svijest Ličnosti. Nju neki nazivaju i čista svijest, samo zato što se ona smatra čovjekovom operativnom sviješću, kada se on nalazi u budnom stanju. Njena dubina i širina u zavisnosti je sa kulturalnim razvojnim stepenom individue; - to je subjektivna svijest od - “Ja.”



Međutim, u ezoteričinim naukama poznate su još dvije vrste svijesti koje se nalaze iznad tzv. budne svijesti.

Prvi viši nivo svijesti je samosvjesnost ili - svijest istinskog Ja. To je svijest jednog individualnog bića ili - objektivna svijest individualnog “Ja”.

Iznad nje, nalazi se - Svijest u pravom smislu riječi. To je tzv. apsolutna svijest ili svijest Apsolutnog (Svega Što Jeste).

- 10:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Istinsko ‘Ja’

U nama postoji jedna stalna ‘tačka’, koja je skrivena iza naše promjenljive Ličnosti. Ona rijetko kada može da dođe do nekog izražaja jer je stalno gurana na stranu pod naletom bujice misli, strasti i osjećanja koji diriguju čovjekovim ponašanjem i često ga dovode u nezavidne situacije. Ta permanentna ‘tačka’ je ujedno i jedan nepristrasni Sudija koji obitava unutar nas i koji nam sudi za naše ponašanje. Glas tog Sudije je skoro nečujan usljed zaglušujuće buke koju u nama stvaraju određeni događaji i reakcije, međutim, iako slabašna i pasivna, ova istrajna svijest našeg istinskog ‘Ja,’ uvijek ostaje pravedna i objektivna. S obzirom na to da je ona uvijek prisutna u nama i da je njen glas ipak moguće čuti, čovjek se samim tim smatra i odgovornim za svoje ponašanje, odnosno greške koje eventualno počini kada se nađe u nekom iskušenju. Ta svijest našeg istinskog ‘Ja’ nas uvijek i na vrijeme upozorava na neku potencijalnu opasnost, odnosno, prije nego što smo naumili da napravimo neku glupost.



Njeno prisustvo unutar nas pruža nam jednu mogućnost da evoluiramo na ezoterični način prema (apsolutnoj) Svijesti.



- 10:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Znanje i Razumijevanje

Čovjeku je najteže da razumije jednostavne stvari, jer sama komplikovanost našeg uma uzrokuje to da mi sve komplikujemo. A život upravo čine jednostavne stvari.



Kakva veza postoji između znanja i razumijevanja?

Mi možemo nešto znati a da istovremeno to ne razumijemo, međutim, mi ne možemo nešto razumjeti ukoliko mi to ne znamo. Odatle proizilazi da je razumijevanje znanje, kome je nešto nedokučivo dodano.



Iz znanja prelazimo u razumijevanje u onoj mjeri u kojoj smo u stanju da asimiliramo to znanje. Međutim, kapacitet za asimilaciju ima svoje granice; a sposobnost ‘sadržavanja’ razumijevanja razlikuje se od čovjeka do čovjeka.



Taj problem je više u vezi sa čovjekovim bićem. Čovjekovo biće ima nekoliko aspekata a očituje se njegovim kapacitetom za asimilaciju.

Znanje je naširoko rasprostranjeno i ono je za nas - vanjsko, dok se razumijevanje nalazi - unutar nas.



Čovjekovo biće možemo u vezi s tim uporediti sa jednom čašom koja, kao i svaka čaša, ima ograničen kapacitet. Znači, ako u nju ulijemo vode preko jedne određene granice, ona će se preliti. To se isto događa i sa nama. Mi smo sposobni da razumijemo u okviru granica našeg kapaciteta za sadržavanje razumijevanja unutar našeg bića.



Iz toga proizilazi, da bi čovjek evoluirao u ezoteričkom smislu te riječi, on iznad svega neprestano mora da teži uzvišenju svog bića; kako bi podigao njegov nivo.

- 09:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

  ožujak, 2005  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Ali istinu ti trebaš u dijelovima unutrašnjim i mudrost navest ćeš me u tajnosti razumjeti.
    — Psalam 51:6


    Ti si došao ovamo jer ti znaš nešto. To što ti znaš, ti ne možeš da objasniš, ali ti to osjećaš. Ti si osjećao cijeli svoj život da nešto nije u redu sa ovim svijetom. Ti ne znaš šta je to – ali taj osećaj je stalno tu kao trn u tvojoj glavi, koji te ponekad izluđuje. Taj te je osjećaj i doveo do mene. Da li znaš o čemu pričam?

    O matriksu?

    Da li ti znaš šta je to? Matriks je svuda, svuda oko nas. Čak i sada, u ovoj sobi. Možeš da ga vidiš i kad gledaš kroz prozor ili kad upališ televizor. Možeš da ga osjetiš kad ideš na posao, u crkvu, ili kad plaćaš porez. To je svijet koji koji je prevučen ispred tvojih očiju da bi te učinio slijepim, nesposobnim da vidiš istinu.

    Koju istinu?

    Da si ti samo jedan rob. Kao i svi ostali, ti si se rodio u zatvoru, u zatvoru bez mirisa i okusa, kojeg ne možeš da opipaš – to je zatvor namjenjen za tvoju svijest. Nažalost, nikome se ne može da objasni šta je to matriks, ti to moraš sam da vidiš…

    …Ja sada pokušavam da oslobodim tvoj um, međutim, ja mogu samo da ti pokažem vrata. Ti si taj koji će morati da prođe kroz njih.

    (Iz filma The Matrix)
    ---------------------------



    Kad bismo mogli ušmrknuti ili progutati nešto što bi na pet ili šest sati svakoga dana eliminiralo našu usamljenost pojedinca, spojilo nas s našim bližnjima u blistavoj egzaltaciji privrženosti i omogućilo nam da život u svim njegovim aspektima vidimo ne samo kao vrijedan življenja nego kao božanski prekrasan i značajan, i kad bi ta rajska droga što mijenja svijet bila od takve vrste da se sljedećega jutra možemo probuditi bistre glave i neoštećena tijela — onda bi, čini mi se, svi naši problemi (a ne samo jedan mali problem otkrivanja novih zadovoljstava) bili riješeni u potpunosti, a Zemlja bi postala Raj.
    - Aldous Huxley (1894-1963)

Linkovi

  • Napomena: oni koji su shvatili o čemu se radi, vjerovatno su shvatili i to da - nisu oni ti koji su do sada čitali ovaj tekst, ezoterički gledajući, nego su ovaj materijal čitale njihove - Ličnosti. Te njihove Ličnosti su već u međuvremenu vjerovatno i donjele određeni sud o svemu ovome (s obzirom da Ličnosti vole da sude) i sada se postavlja pitanje – koliko jedan takav “sud” može da bude objektivan?!



    Drugim riječima rečeno: da li naše istinsko biće i naša Ličnost gledaju na ovo na isti način?!?



    U svakom slučaju, za pretpostaviti je možda i to da istinska bića većine ljudi koji posjećuju ovakve vebsajtove i koji su u potrazi za istinom, već imaju određenog, tj. nešto većeg upliva na njihove Ličnosti, nego što je to slučaj s drugim ljudima?!? Ko zna?

  • Bez zamisli pojedinca zajednica stagnira. Zamisli umiru bez razumijevanja zajednice.

    William James


    Pradavni su narodi znali nešto što smo mi, čini se, zaboravili.

    Albert Einstein